Samo nekoliko tjedana nakon rođenja, janjadi se probuše uši, repovi im se režu, a mužjaci bivaju kastrirani bez anestezije. Prema predstavniku reformi australskog zakona, M. D. Kirbyju, australske ovce godišnje pretrpe oko 50 milijuna operacija koje bi se smatrale okrutnima da se obavljaju na mačkama ili psima. Smatra se normalnim to što se smrtnost visoka (20-40% pri rođenju ili prije osmog tjedna života od hladnoće ili gladi), 8 milijuna odraslih svake godine od bolesti, nedostatka smještaja i nebrige. Milijun njih umire unutar 30 dana od striženja! RUNO Najčešće uzgajana vrsta ovaca je Merino, uzgojena s više nabora kako bi se proizvela veća količina vune. Teško podnosi vrućinu (uzrok smrti ljeti), u naborima se sakupljaju urin i vlaga. Muhe, privučene vlagom, liježu jaja u nabore kože i ličinke tada doslovno mogu ovcu živu pojesti. Zbog toga stočari režu velike komade kože sa stražnjih dijelova neanesteziranih nogu janjaca. Na taj se način dobiva glatka koža sa ožiljcima u koju se neće ugnijezditi muhe. No, krvave rane često postanu meta muha prije nego uspiju zacijeliti-tim se postupkom više ubija ovaca, nego ih se spasi. Starenjem, ovce se podvrgavaju brušenju zubi bez anestezije, jer stočari smatraju da to smanjuje gubitak zubi i da time se produljuje život ovaca. Bruse ih brusilicom na baterije ili režu zub blizu razine desni-time se razotkriva osjetljiva srž zuba i uzrokuje jako krvarenje. ISPLATIVOST Kao i ostala ''roba'', životinje mogu postati žrtvama fluktuacija ekonomije. 1990. godine, 10 milijuna australskih ovaca je ubijeno i pokopano u masovne grobnice jer su zbog dugotrajne suše i niskih cijena vune postale gotovo bezvrijedne!! Kod striženja je najvažnija brzina. ljudi koji obavljaju taj posao obično se plaćaju po količini vune, a ne po satu, što ih potiče da rade brzo, a time i nemarno. Jedan očevidac je rekao: ''Štagalj za striženje je vjerojatno jedno od najgorih mjesta na svijetu što se tiče okrutnosti prema životinjama. Vidio sam šišače kako udaraju ovce sa spravama za šišanje ili škarama dok im njuške nisu prokrvarile. Vidio sam ovce sa napola oguljenim glavama.'' Kada ovce ostare i nisu više učinkoviti proizvođači vune, transportiraju se u udaljene klaonice vlakovima i kamionima bez hrane i vode. Kad koja padne, pregaze ju ostale prestrašene životinje. Po dolasku one umiruće i umrle stavljaju se na hrpu. One sa upalom papaka vuku se na koljenima. IZVOZ NA BLISKI ISTOK Najgori oblik okrutnosti je izvoz 7 milijuna ovaca svake godine iz Australije na Bliski Istok, što vijeće za vunu Australije predstavlja kao važnu komponentu industrije vune i ovaca. Te ovce prelaze ogromne udaljenosti dok ne stignu do hranilišta gdje se drže do ukrcavanja na brodove. Mnogo ovaca, bolesnih ili ozlijeđenih od putovanja, zbog prenapučenosti, bolesti i loše hrane, umire u oborima. 18 % ovaca umrlo je od hladnoće. Preživjele ovce, odvode se u krdima na velike brodove slične onima u kojima su se ranije prevozili robovi. Na brodu 125 000 ovaca nemaju mjesta niti da sve odjednom legnu ili dosegnu hranu. Uvaljene u vlastiti otpad tijekom 3 ili više tjedana, obolijevaju od morske bolesti, temperaturnih ekstrema, raznih drugih bolesti i ozljeda. Mlađe životinje ili mladunčad rođena na putu obično umire pregažena od ostalih životinja. Stopa smrtnosti na brodu dostiže čak 10%, a na svaki ovcu koja umre dolazi velik broj drugih koje obolijevaju ili bivaju ozlijeđene. Na kraju putovanja do Bliskog Istoka, preživjele ovce se ubijaju u ritualnom klanju (Halal). Budući da muslimanski zakoni ne zahtijevaju da se nož naoštri između 2 klanja, ovcama se obično otvaraju grla tupim noževima. Očevidac i klaonici u Bahrainu tvrdi da se s klanjem počinjalo čim bi se obori napunili. ''Ovce bi mahale glavama, očigledno zbunjene, pokušavajući ustati i oglasiti se dok im je krv sukljala iz grla''. Preostale ovce se natrpaju u prtljažnike automobila za kasnije klanje u kućama kupaca. VELIKA ZABLUDA! Mnogi ljudi misle da striženje ovaca pomaže životinjama koje bi inače bile opterećene s previše vune. Međutim, bez ljudskog uplitanja, ovce imaju upravo dovoljno količine vune da ih zaštiti od temperaturnih krajnosti. Runo predstavlja uspješnu izolaciju i od hladnoće i vrućine. Prije izuma šišača, u 1000. godini prije Krista, jedini način za dobivanje vune bilo je čupanje tijekom sezone linjanja. Uzgajanje za stalan rast počelo je nakon pojave šišača. Ovo je najstrašnija fotografija koju sam pronašla. I ove gore su dovoljno strašne. Zato ju stavljam u link. MOJE MIŠLJENJE: Toliko ovaca kod nas sada umire jer nemaju što piti ili piju more. Trpe velike muke i žeđi. Nije čovjek jedini kojemu ove vrućine smetaju. Godinama se runo nakon strižanja baca jer je cijena otkupa premala, manja od samih troškova čišćenja. Runo se onda baca uokolo i zagađuje prirodu, prije svega svojim smradom. Ako se pali, opet jako smrdi, a i štetno je za atmosferu, prije svega zbog sumporovih spojeva. Hvala Udruzi prijatelja životinja na informativnim letcima i fotografijama. Neka i ostale budu tako sretne. |
< | kolovoz, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv